Šest hiljada ljudi nije optuženo pred sudom — ali je osuđeno u medijima i od strane jednog novinara

NVO „Mozaik” Nikšić, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore najoštrije osuđuju tekstove objavljene u dnevnom listu „Vijesti” o zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Tekst objavljen 6. avgusta u „Vijestima”, potpisan od novinara Gorana Kapora, nastavak je višegodišnje kampanje u kojoj se cjelokupna populacija zaposlenih osoba s invaliditetom u Crnoj Gori predstavlja kao prevaranti, a poslodavci koji ih zapošljavaju kao saučesnici. Zahtijevamo da to prestane.

Pitamo se da li je posrijedi zla namjera, nepoznavanje oblasti, negativan stav i pristup, kombinacija svega navedenog ili, pak, nešto drugo, jer tekst govori o zapošljavanju, a u istu rečenicu ubacuje invalidsku i socijalnu zaštitu — dakle, tri različite oblasti, uređene različitim zakonima, u nadležnosti različitih resora. Ta zamjena teza je nužna da bi se konstruisala slika jednog „sistema prevara”, jer bez nje priča ne postoji. Kao što kod Kapora ne postoji ni priča bez „recikliranih”, više desetina puta ponovljenih slučajeva o navodnim zloupotrebama.

Mnogo ozbiljnije od svega je što jedan novinar, uz podršku medija u kojem radi, daje slobodu sebi da bez ijedne činjenice provjerene u postupku koji zakon propisuje — osobe s invaliditetom i poslodavce u svom najnovijem tekstu okarakteriše kao prevarante i kriminalce. Postupci pred bjelopoljskim sudom, jedini koji postoje, još traju i njihov ishod niko ne zna. No, ovaj novinar ih je znao unaprijed. Kada se tako nešto objavi u tiražnom listu, posljedica se ne mjeri u pravnim kategorijama. Mjeri se u tome kako će sjutra biti pogledan čovjek s invaliditetom koji traži posao, onaj zaposleni s invaliditetom koji ide na posao, kako će se osjećati njegovo dijete u školi i šta će čuti njegova porodica u komšiluku, na ulici, šta će čitati u komentarima ispod tekstova u medijima ili po društvenim mrežama. Za to postoji ime u Kodeksu novinara Crne Gore i ne zove se istraživačko novinarstvo.

Takođe, tvrdnja da su organizacije osoba s invaliditetom protestom spriječile uvođenje kontrola je neistinita. Predloženim izmjenama nije se uvodila nijedna ozbiljna kontrola — njima se ograničavalo i umanjivalo pravo svima, uključujući i ljude koji rade i kojima subvencija neupitno pripada. Kontrole smo tražili i tražimo upravo mi. Sami smo inicirali provjere i zalažemo se za prijavljivanje svakog slučaja ukoliko neko smatra da se treba ispitati. Ako neko danas želi kontrolu, neka je uvede tamo gdje pripada: u nadzor nad radom komisija, u provjeru pojedinačnih zahtjeva, kod poslodavaca u toku radnog odnosa zaposlenih i onih sa invaliditetom i bez invaliditeta. Nijedna od tih kontrola ne zahtijeva ni jedan jedini oduzet euro pravima ljudi koji rade.

I još nešto — o „grupi nevladinih organizacija”. Kada se u tekstu govori o „grupi nevladinih organizacija, među kojima su i one koje su i same poslodavci i korisnici subvencija”, ne treba mnogo mašte da se prepozna na koga se misli. Formulacija je odabrana tako da se optužba iznese, a da se ne mora izgovoriti ime — jer ime bi značilo i pravo na odgovor. Recimo onda otvoreno ono što se sugeriše između redova: da organizacije osoba s invaliditetom brane sopstveni interes, a ne prava ljudi koje predstavljaju. To je uvreda za sve nas koji godinama radimo da bi u ovoj zemlji uopšte postojao sistem zapošljavanja osoba s invaliditetom. I to je tvrdnja koja se, kao i sve ostale u ovom tekstu, iznosi bez ijednog dokaza.

Možda nas je malo. Ali tih „nekoliko” organizacija je onaj razlog zbog kojeg pokušaj da se svima umanje i ograniče prava prošli put nije prošao. I neće proći ni sljedeći put. Nastavićemo da se borimo protiv diskriminacije i sistemskog urušavanja prava osoba s invaliditetom — javno, potpisani punim imenom, pred svakom institucijom ove države i pred svakom međunarodnom instancom koja je za to nadležna. A ako treba ponovo — i na ulici. Onima koje to smeta preporučujemo da se naviknu.

Pitanje koje niko ne postavlja. Odakle novinaru pojedinačni podaci o zaradama, radnim mjestima i statusu konkretnih osoba s invaliditetom? Ti podaci postoje na jednom mjestu — u Zavodu za zapošljavanje. Tražimo da nadležni organi, uključujući Agenciju za zaštitu ličnih podataka, utvrde kako podaci o osobama s invaliditetom, koji spadaju u posebnu kategoriju ličnih podataka, završavaju u medijima. I u čijem interesu se to dešava baš u trenutku kada je Fond blokiran.

Zahtijevamo da se u što kraćem roku obezbijede sredstva za odblokiranje isplata subvencija — jer dok traje ova kampanja, ljudi bez ičije krivice ostaju bez zarada, i da se svaki konkretan slučaj sumnje procesuira pred nadležnim organima — a ne u novinskom tekstu.

Nemamo šta da krijemo i nikada nijesmo tražili da se zloupotrebe ne ispituju. Tražimo samo ono što pripada svakom građaninu ove države: da se o krivici odlučuje pred sudom, a ne na naslovnoj strani.

Potpisnice:

NVO “MOZAIK NIKŠIĆ”

UDRUŽENJE MLADIH S HENDIKEPOM CRNE GORE

SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE